Što sve krije Vaš dezodorans?

Roll on Apricot – Formulacija

Pozdrav svima,

Još uvijek se nalazimo u mjesecu ružičaste vrpce; mjesecu kada potičemo žene na preventivni i redoviti pregled grudi i na rano otkrivanje karcinoma dojke. No isto tako i mjesec kada trebamo pričati o izloženosti razno raznim čimbenicima koji mogu utjecati na povećane mogućnosti oboljenja. Isto tako moramo biti svjesni da istraživanja traju i potrebno je vrijeme da bi se došlo do točnih i relevantnih informacija. Na nama je da se informiramo.

Prije svega naučimo razliku između dezodoransa i antiperspiranta

Dezodorans služi za uklanjanje ili maskiranje neugodnih mirisa koje uzrokuju bakterije prisutne u znoju. On ne sprječava znojenje, već djeluje protiv mirisa.
Antiperspirant smanjuje ili blokira znojenje zatvaranjem znojnih žlijezda privremenim “čepom” uz pomoć aluminijskih spojeva, čime sprječava da znoj dođe na površinu kože, a time i razvoj neugodnih mirisa.

Glavnu ulogu ovdje imaju naše žlijezde znojnice koje se dijele na apokrine (pazusi, perianalno područje) i ekrine (po cijelom tijelu). Apokrine žlijezde luče znoj bogat proteinima i lipidima koji, u interakciji s bakterijama stvara specifičan miris i može oslobađati feromone, tjelesne kemikalije koje mogu utjecati na privlačnost i komunikaciju među ljudima.

Apokrine žlijezde postaju aktivne u pubertetu i često su povezane s emocionalnim reakcijama, poput stresa ili uzbuđenja, što ih čini dijelom nesvjesne reakcije tijela na određene socijalne i emocionalne podražaje. Ekrine žlijezde nalaze se po cijelom tijelu i luče vodenasti znoj, koji pomaže u regulaciji tjelesne temperature kroz isparavanje. Aktivne su cijeli život.

Sada je stvar malo jasnija, jer znamo zašto u području pazuha „smrdimo“ kad se znojimo uslijed nervoze i stresa, a zašto nam ostatak tijela nema miris dok se znojimo uslijed visokih temperatura, vježbanja i slično.

U ovom kontekstu promatramo apokrine žlijezde znojnice i pazušno područje tijela, na koje čak ponekad nekoliko puta dnevno nanosimo dezodorans ili antiperspirant.

Što smo do sada saznali?

Aluminijski spojevi koriste se kao aktivni sastojak u antiperspirantima, stvarajući privremeni “čep” u znojnim kanalima i sprječavajući znojenje. Neka istraživanja sugeriraju da aluminij iz antiperspiranata, koji se često nanosi i ostaje na koži blizu dojki, može biti apsorbiran i imati učinke slične estrogenu. Budući da estrogen potiče rast stanica raka dojke, neki znanstvenici smatraju da aluminijski spojevi mogu doprinijeti razvoju raka dojke. Također je istraživanje sugeriralo da aluminij može izravno djelovati na tkivo dojke.

Međutim, do danas nijedna studija nije potvrdila značajne štetne učinke aluminija koji bi mogli povećati rizik od raka dojke. Pregled iz 2014. zaključio je da ne postoji jasna povezanost između upotrebe antiperspiranta s aluminijem i povećanog rizika od raka dojke, međutim brojni znanstvenici upozoravaju na dva vrlo važna sastojka a to je aluminij i parabeni.

Neka istraživanja su se usredotočila na parabene, konzervanse koji se koriste u nekim dezodoransima i antiperspirantima, a za koje je pokazano da oponašaju učinke estrogena u tjelesnim stanicama. Prijavljeno je da su parabeni pronađeni u tumorima dojke, no još nemamo dokaze da direktno uzrokuju rak dojke.

Što je poznato o vezi između antiperspiranata ili dezodoransa i raka dojke?

Samo nekoliko studija istražilo je moguću povezanost između raka dojke i upotrebe antiperspiranata/dezodoransa. Jedna studija iz 2002. godine nije pokazala povećanje rizika od raka dojke kod žena koje su prijavile upotrebu antiperspiranata ili dezodoransa. Također nije utvrđeno povećanje rizika kod žena koje su koristile britvicu i antiperspirant ili dezodorans, ili kod onih koje su koristile antiperspirant ili dezodorans unutar sat vremena nakon brijanja.

Kasnija studija iz 2006. godine također nije pronašla povezanost između upotrebe antiperspiranata i rizika od raka dojke, iako je uključivala samo 54 žene s rakom dojke i 50 žena bez raka dojke.

Retrospektivna studija iz 2003. godine ispitivala je učestalost brijanja pazuha i upotrebe antiperspiranata/dezodoransa kod 437 preživjelih žena s rakom dojke, te je otkrila da su žene koje su često koristile antiperspirante ili ih počele koristiti ranije s brijanjem imale mlađu dob dijagnoze raka dojke. Zbog retrospektivne prirode studije, rezultati nisu konačni.

Budući da su studije o antiperspirantima i dezodoransima te raku dojke dale različite rezultate, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo postoji li povezanost, a na nama je da odlučimo najbolje što možemo za naše zdravlje, jer ipak zdravlje i odluke su u našim rukama. Ako postoje sastojci i proizvodi u koje ne moramo sumnjati i postavljati si toliko puno pitanja; zašto ih ne bismo odabrali?

Što je sa sodom bikarbonom?

Prvo, malo informacija s pomoću koji ćemo bolje shvatiti što održava našu kožu zdravom. Naša koža održava optimalnu pH vrijednost između 4,5 i 6,5 (na skali od 0 do 14). pH 7 je neutralan, sve iznad toga je lužina, a sve ispod je kiselina. Tanka, masna zaštitna barijera na našoj koži – poznata kao “kiselinski plašt” – održava se na blago kiselom pH. To znači da, za optimalno funkcioniranje kože, ona treba biti blago kisela unutar tog raspona.

Soda bikarbona ima vrlo visok pH od 9, što narušava kiselinski plašt, ostavljajući kožu izloženom oštećenju i infekcijama. Svako povećanje pH značajno mijenja ravnotežu kože. Na primjer, povećanje za samo jednu jedinicu znači da je pH deset puta alkalniji od prethodnog.

Kada soda bikarbona ostane na koži, ona ometa aktivnost enzima na površini, kao i “dobrih” bakterija koje vole kiselost. Rezultat? Kada koža izgubi svoju masnu zaštitnu barijeru, može postati suha i ispucala, izložena infekcijama, ili čak može postati masnija kako bi nadoknadila gubitak vlage. Soda bikarbona često iritira, mijenja boju, isušuje i čini kožu osjetljivijom na sunčevu svjetlost, kao izravna posljedica štete koju nanosi zaštitnoj kiselinskoj barijeri kože. Nevjerojatno je što mala promjena u pH vrijednosti može učiniti!

Ovo nije nova spoznaja za mnoge ljude koji su isprobali dezodoranse sa sodom bikarbonom. Svrbež i peckanje u obliku osipa na pazusima česte su nuspojave. Osip ne mora početi odmah – može se pojaviti tek nakon nekoliko dana ili čak tjedana.

Mnoge marke prirodnih dezodoransa spominju da tijelu nekih ljudi može trebati i do šest tjedana da se “navikne” na njih. Mnoge od tih marki koriste izraz “detoksikacija pazuha” za opisivanje razdoblja kada vaši pazusi “gore” zbog promjene pH vrijednosti koju uzrokuje soda bikarbona. Bez obzira na to osjetite li simptome izvana ili ne, promjene na vašoj koži, koje možda ne vidite, i dalje mogu biti zabrinjavajuće. Ovo također pokazuje da postoji veća svijest o problemima uzrokovanim sodom bikarbonom, ali to je još uvijek tema o kojoj se ne govori mnogo.

Primjena sode bikarbone samo jednom dovoljna je da isušite kožu, a može biti potrebno više od dva tjedna da se vrati u normalno stanje. Što dulje koristite sodu bikarbonu, veća je šteta koju može uzrokovati s vremenom.

Mirisi koje preporučujemo u dezodoransima

Prema IFRA dokumentu i IFRA Cat.2 (Deodorant and antiperspirant products of all types including any product with intended or reasonably foreseeable use on the axillae or labelled as such (spray, stick, roll-on, under-arm, deo-cologne, etc.), Body sprays (including body mist).) slijedeće mirise možete koristiti u ovim max.koncentracijama: